1. Stari grad

Ostaci Užičkog grada leže na stenovitom grebenu, koji gotovo pregrađuje korito Đetinje na mestu gde ona ističe iz klisure i utiče u pitomu kotlinu. Utvrđenje je podignuto na visokom, relativno nepristupačnom, grebenu koje sa tri strane okružuje reka Đetinja. Prema zapadu, jugu i istoku okomite litice, visoke i do 50 m, kao jaki prirodni bedemi spuštaju se do reke.
Prvi pouzdani istorijski izvori o užičkoj tvrđavi potiču iz sredine 14. veka. Tada je bila u posedu vlastelinske porodice Vojinović, a od 1366-1373. godine pripadala je Nikoli Altomanoviću. Dubrovački istoričar Mavro Orbini pominje Užice opisujući događaje koji se tiču sukoba kneza Lazara i kralja Tvrtka sa Nikolom Altomanovićem, koji je tada uhvaćen, zarobljen i oslepljen u tvrđavi, leta 1373.

2. Narodni muzej

Narodni muzej predstavlja poseban spomenički kompleks koji je od svog osnivanja smešten u dve zgrade izgrađene pred Drugi Svetski Rat za potrebe Narodne banke. U ovim objektima, u jesen 1941. godine, bili su smešteni Vrhovni štab NOPOJ i Centralni komitet KPJ, a u podzemnim prostorijama, tzv. Trezoru, bilo je civilno sklonište i partizanska fabrika oružja i municije.
Muzej je formiran 1946. godine, a delatnost se zasnivala na prikupljanju i proučavanju materijala značajnog za kulturnu i političku istoriju Grada i okoline. Danas se u zbirkama i depoima ovog muzeja kompleksnog tipa nalazi oko 70000 muzejskih jedinica. Zgrade Narodnog muzeja su pod zaštitom države kao nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja.

3. Hidrocentrala

Hidrocentrala na reci Đetinji nalazi se ispod užičkog Starog grada, a napravljena je 1900.godine i jedan je od simbola grada Užica. To je prva električna centrala podignuta po Teslinim principima polifaznih struja u Evropi i druga u svetu, svega pet godina posle podizanja iste takve na reci Nijagari u Americi.

4. Jokanovića kuća

Jokanovića kuća je pripadala jednoj od najbogatijih trgovačkih porodica Užica u drugoj polovini 19. veka – porodici Jokanović. Poznata je i pod imenom “Pecara” (Jokanovići su trgovali, između ostalog, vinom i rakijom i držali nekoliko mehana u Užicu).
Kuća je jedna od retkih sačuvanih reprezentativnih kuća 19. veka, ne samo u Užicu, već i široj okolini. Zbog naglašenih etnografskih karakteristika, objekat je proglašen za kulturno dobro – spomenik kulture.